DijaLog

Anamarija: „Donesi mi casu vode.“
Ja: „I sta kazes kako se u Dubrovnuku kaze?“
Anamarija: „Gace?“
Ja: „…a misli se pantalone.“
Anamarija: „Da, a gornjak se kaze Jakna.“
Ja: „Pa dobro. Gornjak i jeste jakna, teksas jakna.“
Anamarija: „Donesi mi casu vode.“
Ja: „I slusas Toma Vejtsa?“
Anamarija: „Mi nemamo narodnjake. Ali imamo slagere. To ti je isto.“
Ja: „Mada… imam utisak da slagere ne slusaju toliki seljaci…“
Anamarija: „Isto ti je to.“
Ja: „Jes’ mislila sinoc stvarno da slusamo Toma Vejtsa?“
Anamarija: „A sto si ti mislio? Bilo nas je vise, ne?“
Ja: „Vidim Dejanu je bilo nelagodno. Hteo je posto – poto da ide kuci.“
Anamarija: „Htio je covjek doma. Pa sta? Bilo je dvanaes’ i po.“
Ja: „Pola jedan.“
Anamarija: „Dvanaes’ i po!“
Ja: „Pola jedan!“
Anamarija: „Kad ce ta voda?“
Ja: „Skini gace.“
Anamarija: „Skinucu ti ja glavu! Znas?! Zedna sam! Donesi mi vodeee!!!“
Ja: „A kako razlikujete obicne gace i pantalone od traperica, ha, ha, ha…“
Anamarija: „Ne seri vise. I ako mi ne dones casu vode, ja idem…“
Ja: „Izvoli.“
Anamarija: „Klo, klo…“ (pije vodu)
Ja: (gledam kako pije vodu i mozgam o tim velikim ustima, uvek crvenim kao da koristi neki nadrkani, gosparski ruz za usne, kupljen u Mlecima).

Sa radija je isao refren onog slagera od Neki to vole vrutcje: „…Ma svi smo mi djins generacija, ma svi smo mi najljepsa nacija…“